Friday, January 11, 2013

ADHD


Puno je poteškoća u radu s djecom koja imaju ADHD poremećaj, pogotovo u većim razredima i puno se literature pojavljuje na tu temu.  Međutim,ne znamo dovoljno da nam to pomaže unaprijediti nastavu tako da su pomaci, koliko god mali bili, stalno prema kvalitetnijoj nastavi i dobrobiti za dijete. Često je i pomoć stručnih službi u školi nedostatna, manjkava i donosi rezultate, kao i naši napori, samo s vremena na vrijeme, dok se problem produbljuje i donosi neuspjeh i frustracije. Zato me razveselila inicijativa ravnatelja da pozove stručnjake za ADHD s područja Velike Gorice da održe predavanje u školi.

Predavanje je sadržavalo puno korisnih informacija, od ponavljanja osnovnih karakteristika prepoznavanja problema, dobrih načina reagiranja, uputa i savjeta, primjera iz prakse ljudi koji svaki dan poučavaju djecu s težim oblicima poremećaja koja nisu uključena u redovni školski program, a u isto vrijeme i pomažu učiteljima u školama koje ih pozovu da im svojim znanjem i iskustvom pomognu napraviti plan rada za individualizirani program za svako takvo dijete, da bi mu omogućili što bolje napredovanje i razvoj.

Najveća praktična primjena ovog predavanja je podsjećanje na neke važne male stvari koje bitno podižu kvalitetu rada s djecom s ADHD poremećajem:

  • Poremećaj pažnje može biti praćen hiperaktivnosću, ali ne mora. Ponekad je praćen i depresivnošću, povlačenjem u sebe, ali takvo tiho i mirno dijete i dalje ima osnovni problem koji ga koči u uspjehu
  • Impulsivnost nije zloća ili neodgojenost i treba puno pažnje i strpljenja u radu s takvim učenicima.
  • Djeca s ADHD sindromom često misle u slikama i stranica puna slova im malo znači bez pomoći da je dešifriraju.
  • Kad primjetimo nemir, potrebu za kretanjem, moramo imati plan kako da se sat nastavi, a takvo dijete dobije priliku da se kreće, napravi odmak od aktivnosti učenja.
  • Bilježnice, čak i one s crtama, često su izvor frustracije – onoliko crta koliko mislimo da možemo dobiti odgovora je dovoljno na jednoj strani, često i uz pomoć pri odabiru prave crte i fokusiranju na davanje pisanog odgovora.
  • Ostala djeca u razredu mogu i trebala bi biti svjesna problema koji ima ima jedno od djece. Često mogu i pomoći, što uvelike mijenja atmosferu u razredu i pridonosi dobroj radnoj atmosferi.

Naravno, svako dijete s ADHD sindromom ima svoje posebne drukčije poteškoće i zato je prilično teško pouzdati se da radimo dobro, kolikogod se trudili pratiti literaturu i stručno se usavršavati. Zato pozdravljam osnivanje mobilnog tima koji bi pomogao učiteljima izraditi i provoditi individualizirani pristup učenju za svako takvo dijete